Tisak

Naš veterinar ima stalnu kolumnu u prilogu Jutarnjeg lista "Kućni ljubimci" (savjeti, informacije...)

Naš veterinar je stalni gost TV emisije "Dan za danom" u rubrici o kućnim ljubimcima, gdje možete čuti različite korisne savjete o svim kućnim ljubimcima.

Naša ambulanta uvrštena je u najnoviji vodič za strance "Living in Zagreb":

Kolumna:
PAS, MAČKA I GRAD

Naslov teksta:
PREGLEDI SRCA - VAŽNI I ZA KUĆNE LJUBIMCE!

Autor:
Tatjana Šoban, dr.vet.med.

Sve duži životni vijek kućnih ljubimaca, nosi i povećanu pojavu bolesti vezanih uz starenje.Tako su bolesti srca česta pojava kod pasa i mačaka srednje i starije dobi. No, za razliku od nekih probavnih smetnji ili kožnih problema, nisu lako uočljive za laika dok se ne pojave simptomi zatajivanja srca, kada je u većini slučajeva već prekasno! Srčane bolesti mogu biti urođene ili stečene. Stečene su češća pojava, a najčešće se radi ili o kroničnoj bolesti srčanih zalistaka, koja uglavnom pogađa manje i srednje pasmine pasa (pudi, čiuvave, kokeri...) ili o dilatativnoj kardiomiopatiji, zastupljenijoj u velikih i gigantskih pasmina (dobermani, bokseri,doge...). Mačke najčešće pogađa hipertrofična kardiomiopatija. O velikoj učestalosti tih bolesti, govori podatak da 60% pasa starijih od 8 god., razvija kroničnu bolest zalistaka, dok je dilatativna kardiomiopatija u 25% slučajeva uzrok smrti u dobermana! Zamor, gubitak apetita i težine, teže disanje, kašalj (naročito noću) , samo su neki od simptoma već uznapredovale bolesti. Bolesne mačke mogu se ponašati sasvim normalno i zdravo, te samo odjednom razviti arterijsku tromboemboliju (kada zbog krvnog ugruška koji je začepio arterije ne mogu stati na stražnje noge) ili naglo uginuti. Dijagnoza se postavlja kardiološkom pretragom koja uključuje kliničku pretragu, EKG, te rentgenološki i ultrazvučni pregled srca. Pravovremena detekcija srčanih problema stoga je vrlo bitna za kontrolu i usporavanje tijeka bolesti, pa kada govorimo o bolestima srca, redovite posjete veterinaru mogu biti razlika između života i prerane smrti!

Kolumna:
PAS, MAČKA I GRAD

Naslov teksta:
ALZHEIMEROVA BOLEST I U KUĆNIH LJUBIMACA

Autor:
dr. sci. Silvija Rakočević dr. vet. med.
VET. AMB. "GOLDI"
Zagreb, Preradovićeva 26

Alzheimerova bolest je razorna i progresivna neurološka bolest u starih ljudi. Ista takva bolest napada i naše kućne ljubimce , međutim dolazi pod drugim nazivom kao poremetnje u spoznajnim / kognitivnim /funkcijama . Kod te bolesti dolazi do nakupljanja senilnog plaka tj. toksičnog peptida /beta-amiloida/ u prostoru između neurona i krvnih žila u mozgu. Starenjem nastaje oksidativno oštećenje stanica . Normalnim metabolizmom stanice stvaraju se slobodni radikali . Što je stanica starija, proizvodi više radikala koji oštećuju proteine, lipide i nukleotide u toj stanici, što vodi do propadanja stanice u mozgu a posljedično i do promjena u ponašanju životinje. Sinonimi za tu bolest su još senilna demencija ili senilna degeneracija mozga.

Te promjene u ponašanju životinje mogli bi svrstati u četiri kategorije:

• Gubitak spoznaje i prepoznavanja- neki psi više ne prepoznaju svog vlasnika a druženje sa članovima porodice je sve slabije i manje intenzivno.
• Mokrenje i vršenje velike nužde u kući kod pasa i izvan posude u mačaka- vrlo često se dogodi da psi u šetnji ne naprave nuždu i kad se vrate kući to naprave na različitim lokacijama u kući. Ili naprave i u šetnji i u kući. Puno je češći problem sa mokrenjem nego sa defekacijom.
• Dezorijentacija- mnogi psi se jednostavno izgube u kući ili u dvorištu i ne snalaze se na poznatim mjestima. Često stoje nepomićno i zure u zid ili se zabijaju po kutevima. Mogu pogriješiti vrata, lutaju bez cilja.
• Noćne aktivnosti- može se dogoditi da se vlasnici žale da psi spavaju danju, a puno manje noću. Mogu noću cviliti, lajati, grepsti po tlu i često buditi vlasnika i ukućane.

Postoje i druge promjene koje ukazuju na bolesti starenja a to su gubitak volje za šetnjom, jača osjetljivost na vanjske podražaja i nervoza psa, nova vrsta strahova / npr. strah od pucnjave, glasnog govora, strah od odvajanja/.

Naravno da moramo imati na umu da se sve starije životinje manje kreću i više spavaju. Međutim i neke organske bolesti mogu dovesti do takvih simptoma, pa bih preporučila sistematski pregled svih starijih životinja / već nakon 7 godina starosti /. On uključuje kompletan fizikalni i neurološki pregled životinje, laboratorijske pretrage krvi i urina. Normalno da starije životinje slabije vide i čuju. Moramo isključiti razne tumore mozga pretragama kao što su kompjuterizirana tomografija /CT/ ili magnetna rezonanca /MR/. Starije životinje imaju usporen metabolizam. Neki endokrini poremećaji štitnjaće i nadbubrežne žlijezde mogu utjecati na promjene u ponašanju. Kada pretragama isključimo organske bolesti , možemo posumnjati da se radi o smetnjama u spoznajnim funkcijama. Ponekad životinje mogu bolovati od organskih bolesti i bolesti starenja.

Kako pomoći tim životinjama?

Ako smo posumnjali da se radi o bolesti starenja, možemo životinju staviti na medicinski tretman lijekom koji se zove selegilin (Niar). Već nakon 2 tjedna terapije nastaje poboljšanje. Taj se lijek može davati i preventivno zdravim starijim psima (10-15 god.), jer je dokazano da produljuje životni vijek. Kao potporna terapija liječenju može se davati posebna vrsta hrane (pr.b/d Hills), koja je vrlo ukusna i psi je rado jedu. Na žalost, za mačke za sada ne postoji ta hrana. Ona sadrži antioksidanse: E i C vit, dokosaheksanoična kiselinu (DHA), eikosapentanoičnu kiselinu (EPA) i beta-karoten, te lipoičnu kiselinu i L-karnitin, tvari koje pomažu obnavljanju razorenih stanica nakon oksidativnog djelovanja slobodnih radikala. Već nakon dva mjeseca uzimanja ove hrane, vidi se poboljšanje i promjena u ponašanju pasa - oni su veseliji, više se kreću, više surađuju sa vlasnikom, više spavaju noću...

Možemo zaključiti da danas naši kućni ljubimci žive puno duže zahvaljujući boljoj veterinarskoj brizi i liječenju, boljoj prehrani i boljoj edukaciji vlasnika o držanju i njezi. Naravno da sa produženjem života, što nam je i cilj, dolaze i problemi u poremetnjama spoznajnih funkcija. Zato su veterinari pozvani da tu životnu dob učine što ugodnijom kako životinji, tako i vlasniku.

Aro, prvi pas u Hrvatskoj s kontaktnom lećom

Pas Sišćanke Blanke Grošić stjecajem prilika i domišljatosti zagrebačke veterinarke ustoličio je novu metodu liječenja ozljede oka u pasa

Pas Aro, neugledan ali vrlo vjernih gospodara, jedini je pas u Hrvatskoj s kontaktnom lećom.Stavljena mu je u Veterinarskoj ambulanti "Goldi" u Zagrebu, a dr.veterine Silvija Rakočević na to se odlučila kako bi izbjegla ponavljanje prije obavljenih drastičnih mjera na bolesnu oku istog psa - šivcanje kapka.

Vlasnica psa, umirovljena profesorica iz Siska, Blanka Grošić, presretna je jer njezin Aro dobro podnosui leću i veseo je i zaigran, što je siguran znak da je s njim sve u redu. Problemi su počeli prije nekoliko mjeseci kada je psu dijagnosticiran perzistirajući ulkus na rožnici, odnosno čir na rožnici,koji je nastao ili ubodom ili samoozljeđivanjem oka. Treptanje kapka onemogućava zaraštanje rožnice te se stvara sve bolnija i ozbiljnija ozljeda. Kad nije uspjelo liječenje kapima i mašću, vlasnica je potražila pomoć u Zagrebu, želeći izbjeći zašivanje kapka, što je njenom psu već bilo učinjeno i što je uvriježena praksa u Hrvatskoj. Djelotvorna, ali vrlo bolna.

U specijalističkoj veterinarskoj ambulanti "Goldi" u Zagrebu prepoučeno joj je da se pokuša s kontaknom lećom jer se slična metoda već primjenjuje u svijetu. Kako u Hrvatskoj nema proizvođača leća za pse, niti se one mogu kupiti, dr. Rakočević stavila je Ari svoju kontaktnu leću. Svrha je da se zaštiti oštećena rožnica od struganja kapka i tako omogući brže zarastanje rane.

Cijeli postupak traje kratko i nije pretjerano skup - treba platiti leću, umirivanje psa i veterinarski zahvat, ukupno oko 200 kn, kaže gospođa Grošić, uvjerena da će njezin Aro ozdraviti, te iako star već devet i pol godina, još dugo uveseljavati svoje gospodare.

Iskoristila sam i svoje iskustvo i svoju - leću

RIJEČ STRUČNJAKA - Dr.Silvija Rakočević

Kako sam došla na zamisao da psima pokušam pomoći stavljanjem kontaktnih leća? Nedavno mi je od udarca teniske loptice jako oštećena rožnica. U bolnici su mi nakapali oko ali su mi neugodan osjećaj grebanja i bol ostali. Kolega okulist pomogao mi je stavljanjem kontaktne leće i bol je trenutačno prestala.

Kad mi se gospođa Grošić obratila da pomognem njenom psu, kojem je dijagnosticiran ulkus na rožnici, sjetila sam se svoga slučaja i odlučila na isti način pomoći malome Ari. Stavila sam mu svoju leću i - odmah se smirio i sjetila sam se kako je i meni bilo bolje kad sam na ozlijeđeno oko stavila leću. Stavljam ljudske kontaktne leće, jer u nas nema leća za pse, niti ih tko radi niti se mogu kupiti.

Sada imam još jednu, malo veću i jedva čekam nekog malo većeg pacjenta da mu pokušam tako pomoći.

Članak u magazinu StoryBook